Izrael


 

‘Jer si ti narod svet Gospodu Bogu svojemu, tebe je izabrao Gospod Bog tvoj da mu budeš narod osobit mimo sve narode na zemlji.
Ne zato što bi vas bilo više nego drugih naroda prihvati vas Gospod i izabra vas; jer vas bijaše manje nego ikojega drugoga naroda;
Nego što vas Gospod miluje i što drži zakletvu kojom se zakleo ocima vašim…” (5.Mojsijeva 7:6-8).

 

——————————————–

——————————————————————

KRATKA ISTORIJA

Počevši stvaranjem zemlje i čovjeka, Biblija nam u prvih 11 poglavlja kazuje istoriju ljudske rase i njenog početka od prvog ljudskog para. Od 12. poglavlja Knjige postanja počinje istorija Avrama i naroda koji je od njega nastao, i od tada pa sve do 2. glave Djela apostolskih u Novom zavjetu, glavna preokupacija Biblijskog kazivanja je Izrael. Drugi narodi se pominju ali samo u vezi sa Izraelom, ali znajući njegov mjesto u Božijem srcu i svrhu postojanja, jasno je zašto je toliko prostora posvećeno Avramovom potomstvu.

Sedam je različitih perioda koje Biblija pominje u vezi sa prošlošću, sadašnjošću i budućnošću Izraela:
(1) od pozivanja Avrama (Postanje 12) do Izlaska iz Egipatskog ropstva (Izl.1-20).
(2) od Izlaska do smrti Jošue Navina (Izl.21-Is.24).
(3) od smrti Jošue Navina do uspostavljanja monarhije pod kraljem Saulom.
(4) period kraljeva, od Saula do zatočeništava.
(5) period Babilonskog zatočeništva.
(6) obnovljeno carstvo, od kraja Babilonskog ropstva do uništenja Jerusalima 70. nove ere.
(7) sadašnje rasijanje.

Druga glava Djela apostolskih označava početak nečeg novog i do tada nepoznatog  u ljudskoj istoriji – Crkve. Njenu istoriju pratimo od njenog nastanka pa sve do 4.poglavlja zadnje knjige Otkrivenja. Podjela ljudske rase je sada na tri dijela: Izrael, Pagani (neznabožački narodi) i Crkva Božija – sastavljena i od jednih i od drugih.
Poslednja poglavlja Otkrivenja i cijele Biblije se bave čovječanstvom uopšte i dovršavaju njegovu priču, opisujući konačan trijumf Hrista i završetak istorije ljudskog roda na Zemlji.

ZNAČAJ I ULOGA

Kad je Izrael bio stvoren kao narod, Bog mu je dodijelio ulogu da:
– usred opšteraširenog idolopoklonstva i mnogoboštva bude svjedok da je Bog jedan.
– da na primjeru svojih blagoslova jasno pokaže šta donosi služenje jedinom pravom i istinitom Bogu.
– da primi, sačuva i prenese božanska otkrivenja.
– da iznjedri Mesiju, odnosno da kroz njega dođe Spasitelja svijeta.

Sve ovo Izrael čini glavnim akterom na istorijskoj sceni, počev od pozivanja Avrama pa do dana današnjeg, kada je obnovljenjem države 1948. postao i nezaobilazan činilac na društveno-političkoj sceni Bliskog istoka. U proročkim spisima se predviđa da će biti i u centru zbivanja koja predstoje pri kraju ljudske istorije i civilizacije kakvu poznajemo. Pred njim ali i pred cijelim svijetom je najgori period od postanja svijeta poznat kao Velika nevolja, ali kada konačno bude prikupljen iz (ponovnog) rasijanja i vraćen u opustošenu zemlju, u pokajanju i obnovljen kao narod, čega ga slava i sjajna budućnost pod vladavinom Hrista.

AVRAMOVO POTOMSTVO

Avramovo fizičko potomstvo uključuje i Jevreje i Arape. Kroz svog sina Ismaila, Avram je svijetu dao bogato nasleđe Arapske kulture i dostignuća. Kroz sina Isaka, Avram je svijetu dao Jevrejsku porodicu koju je Bog odabrao da bude poseban narod-sluga. Kroz Izrael je Bog dao svijetu i duhovno otkrivenje Sebe koje je sadržano u Svetom pismu Starog i Novog zavjeta. Bog je obećao da će kroz Avrama da blagoslovi cijeli svijet, a ispunjenje tog obećanja je bilo viđeno u dolasku dugo očekivanog Izrailjevog Mesije i Spasitelja koji je umro za grijehe svih ljudi i vaskrsao da bi ponudio novi život svima koji ga vjeruju.

Kroz tog Mesiju, Avram je dobio potomke koji nisu dio njegovog fizičkog potomstva. Apostol Pavle tako obznanjuje da Avramovo sjeme može biti i duhovno: ‘’Poznajte dakle da su oni sinovi Avramovi koji su od vjere (Galatima 3:7), ili na drugom mjestu: A kad ste vi Hristovi, onda ste sjeme Avramovo, i po obećanju nasljednici (Galatima 3:29). Kao što ova Pisma pokazuju, današnja crkva predstavlja Avramovo duhovno ‘’sjeme’’, koje je istinitije nego oni koji su samo fizićki nasljednici ali koji nisu i od njegove vjere.

PALESTINCI

‘’Palestinci’’ je termin kojim se označava ne-Jevrejski narod, kako muslimani tako i hrišćani, koji su živjeli u Svetoj zemlji generacijama. U poslednjih 150 godina, mnogi od njih su raseljeni pod pritiskom Jevrejskih naseljenika koji su se vraćali u svoju drevnu domovinu. Kako su se Izraelski imigranti naseljavali u sve većem broju, Palestinci su odgovarali na razne načine – neki su živjeli u miru sa svojim novim Jevrejskim susjedima, drugi su pasivno posmatrali i tolerisali Palestinske gubitke zemlje, a neki su pribjegli i nasilju, oružanim pobunama i terorizmu.

Kad je se Izrailj, oslobodivši se Egipatskog ropstva, pod vođstvom Jošue Navina ušao u Hanan kao obećanu zemlju, zvali su je ‘’zemlja gdje teče med i mlijeko’’. Gostoljubiva i plodna, bila je naseljena od najstarijih vremena – arheolozi se slažu da je Jerihon bio jedan od najstarijih naseljenih gradova u svijetu.
Kad je Izrailj osvojio Hanan, mnogi starosjedeoci su istjerani, ali je veliki broj i ostao, i u narednim vjekovima je došlo do miješanja naroda i kohabitacije, tako da Izraelićani nikada nisu sami ili jedini naseljavali zemlju.
Tek mnogo kasnije, pod Rimljanima, Sveta zemlja je nazvana Palestina, imenom koje se uglavnom odnosilo na Feničanske narode naseljene uz obalu. Kako se Hrišćanstvo širilo Rimskim carstvom, mnogi stanovnici među ovim narodima su postali ili nominalni ili pravi hrišćani.
U 7.vijeku, Muslimanske armije, arapskog jezika, osvojile su Palestinu, Egipat, i sve nominalne hrišćanske zemlje sjeverne Afrike, uključujući I Španiju. Iako su muslimanski osvajači primoravali hrišćane i Jevreje Palestine da se pokoravaju Islamskom zakonu i porezima, kao i drugim restrikcijama koje su ih činile građanima drugog reda, ipak su im štedjeli živote i dozvoljavali da ostanu na zemlji. Za razliku od mnogih drugih osvajača, Arapi nisu slali naseljenike u osvojene zemlje, već su samo gradili vojne garnizone da bi štitili i očuvali muslimansku vladavinu. Osim u kratkom periodu kad su Krstaši bili prisutni, Muslimanska vladavina se nastavila u Palestini sve do kraja 1.svetskog rata, kada je došla pod kontrolu Velike Britanije.
Za sve ovo vrijeme, od Rimljana pa do 20.vijeka, život je ostao uglavnom nepromijenjen – ljudi su obrađivali zemlju, čuvali stoku, bavili se zanatima i trgovinom…
Iako je muslimansko osvajanje uvelo arapski jezik i davalo značajne povlastice onima koji su ga znali ili bi prešli na Islam, Hrišćani i Jevreji su tolerisani kao ‘’narod Knjige’’, i mnogi od njih su ostali u zemlji, čuvajući svoju kulturu i tradiciju, i živeći mirno sa svojim muslimanskim susjedima.

Danas je ogromna većina Palestinaca muslimanske vjere, ali je izvjestan broj i drugih vjera, uključujući i hrišćansku. Zbog toga što imaju dugu tradiciju i drevni kulturni identitet koji je vezan za Palestinu, protive se Izraelskim nastojanjima da ih rasele ili protjeraju u druge Islamske zemlje, gdje nisu uvijek primljeni sa dobrodošlicom.
Čak i u izgnanstvu, Palestinci čuvaju svoj poseban identitet i priželjkuju da se vrate u svoju domovinu.

OBEĆANJE, ALI…

Kada su Izraelci stigli u obećanu zemlju, Bog im je naredio da istrijebe ili protjeraju sve stanovnike koje bi zatekli, čime je ovlastio potpuno uništenje Hananskih naroda koji su živjeli nemoralno i u idolopoklonstvu – njihova religija je zahtijevala ljudske žrtve, društvo brutalno i nehumano, odsustvo svih skrupula i moralnih ograničenja je dovodio do seksualne zloupotrebe žena, djece, životinja, a sve to je doprinosilo širenju bolesti i smrti. Sami Izraelci su, da bi ušli u obećanu zemlju, morali biti pročišćeni, što ih je ostavilo u Sinajskoj pustinji narednih četrdeset godina, i tek kad je cijela jedna neposlušna generacija pomrla ne dočekavši obećanu zemlju, uključujući i samog vođu Mojsija, tek tada im je bilo dozvoljeno da uđu u Hanan.

Za razliku od modernog Izraela, drevni Izrael je se tada zakleo na vjernost svom Bogu i znao je kakve su posledice neposlušnosti. Takođe, za razliku od današnje nacije, Izraelcima tog vremena je sam Bog pripremio put i nadprirodno ih vodio, kako ne bi postali arogantni i pomislili da su svojom snagom i mudrošću došli u posjed obećane zemlje. Iako svaka nacija ima pravo da se brani kako bi očuvala svoje granice i zemlju, treba biti pažljiv pa ne pobrkati današnji Izrael sa narodom i plemenima koje je u Hanan uveo vojskovođa Jošua Navin. Naime, pitanje je šta današnja nepokajana nacija Izraela ima pravo da traži i da radi, bez obzira što imaju obećanja data Avramu što se tiče zemlje. Božiji zavjet sa Avramom je podrazumijevao da će buduća nacija (današnji Izrael, poslije vjekova ponovnog progonstva iz zemlje) biti obnovljena i vraćena na mjesto svog blagoslova, ali ne po cijenu nepravde i nasilja prema drugima.

DRŽAVA IZRAEL

Mi kao i svi istinski hrišćani (oni neistinski su uveliko doprinijeli u 2.svetskom ratu da Izrael kao nacija bude najprogonjenija nacija na svijetu i bezmalo istrijebljena sa lica zemlje) dijelimo istu ljubav i naklonost drevnom, biblijskom Izrailju, oličenom u ljudima vjere poput Avrama, Mojsija, Ilije, Davida, Solomona…, ali to nikako ne podrazumijeva sljepilo i pristrasnost po svaku cijenu. Imamo saosjećanje sa današnjom Izraelskom nacijom ali i sa Palestinskom, u njihovoj vjekovnoj međusobnoj netrpeljivosti i nesreći. 

Mislimo da nismo u obavezi, kao hrišćani, da stanemo u odbranu nepravde sa Izraelske strane, niti da na bilo koji način pomažemo nevjernoj i nepokajanoj naciji u povraćaju zemlje obećane Avramu nebiblijskim sredstvima i načinima ovoga svijeta.
Ne samo to, nego vjerujemo da riječi proroka upozoravaju da, ako Izrael nastavi svojim putem nevjere i nepravde kojim sada ide, na sebe će navući Božiju još veću osudu ali i na one koji ga podržavaju u nepravdi. Bog će povratiti svoj narod u njegovu zemlju, i možda ovo jesu počeci tog obećanja, ali Njegov gnjev će pasti i pada na svaki pokušaj nacionalne obnove koja ne odgovara Njegovim standardima pravednosti i koja se radi bez Njega.

Tako, u kontekstu Izraelskog oslanjanja na Ameriku (umjesto na Boga) kao svog zaštitnika i pomoćnika, vrijedno je se sjetiti Božijih riječi upućenih Izrailju koji se, tada, oslanjao na Egipat: Teško onima koji idu u Misir (Egipat) za pomoć, koji se oslanjaju na konje, i uzdaju se u kola što ih je mnogo, i u konjike što ih je veliko mnoštvo, a ne gledaju na sveca Izrailjeva i ne traže Gospoda. Ali je i on mudar, i navući će zlo, i neće poreći svoje riječi, nego će ustati na dom nevaljalijeh ljudi i na one koji pomažu onima koji čine bezakonje. A Misirci su ljudi a ne Bog, i konji su njihovi tijelo a ne duh; i zato će Gospod mahnuti rukom svojom, te će pasti pomagač, pašće i onaj kome pomaže, i svi će zajedno poginuti (Isaija 31:1-3).
Bog nikad ne odobrava nepravdu i nevjera Izrailjeva, koja je često bila oličena upravo u nepravdi koju je činio, ga je i odvela u propast i kasnije rasijanje, i mislimo da mu ni sada neće donijeti ništa dobroga.

Danas Izrael živi u odvojenosti od Boga. Većina ljudi su agnostici (ne nadaju se Mesiji) ili su privrženi Talmudu umjesto Starom zavjetu.

CIONIZAM

Cionizam je ime za međunarodni Jevrejski pokret koji je se pojavio u 19.vijeku i koji je od početka imao za cilj stvaranje Jevrejske države u Palestini. Ideologija današnjeg Cionističkog pokreta nije zasnovana na religiji i vjeri već je agnostička i zasnovana na romantičnom nacionalizmu 19. vijeka, a koji je baziran na idejama ‘’rasne čistote’’ i ‘’istorijskih prava na zemlju’’.
Kao razultat je bio da Cionisti nisu zagovarali mirnu koegzistenciju sa Palestincima već su kovali planove za njihovo protjerivanje. Prije rata 1967., većina Američkih Jevreja je bila protiv Cionizma, i ortodoksni Jevreji su to vidjeli kao besplodne pokušaje za stvaranjem zemlje bez Mesije, jer su smatrali da povratak u zemlju treba da se desi samo pod Njegovim vođstvom i da Tora zabranjuje drugačiji povratak. Smatrali su da, sve do dolaska Mesije, treba da ostanu tamo gdje jesu – rasijani po narodima i pod njihovim autoritetom, i mnogi i danas na tome istrajavaju (pogledati: ‘’Zašto se Ortodoksni Jevreji protive Cionističkoj državi’’, Neturei Karta International – www.nkusa.org).
Za razliku od njih i mnogih iz običnog naroda, ateističke vođe Cionističkog pokreta nemaju toliko religioznog strpljenja da čekaju Mesiju, i onda upotrebljavaju druga sredstva – političke intrige, ekonomski uticaj, podršku Amerike, propagandu, naseljavanje povratnicima, nasilje i teror, da bi se oslobodili Palestinaca i uspostavili i proširili modernu državu Izrael.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

STAV CRKVE

Koji stav mi kao hrišćani treba da zauzmemo po ovom osjetljivom pitanju i da li treba da stajemo na stranu Izraela, kao što je to danas čest slučaj u hrišćanskom evanđeoskom svijetu?

Neki vjeruju da kritika države Izrael samo doprinosi njenom ovakvom stanju i svrstava nas u one koji proklinju Avramovo sjeme, ali mi mislimo da iskrena i izbalansirana kritika i suočavanje sa nedjelima nije prokletstvo već blagoslov, biblijski princip i znak iskrene brige i ljubavi. Dakle, iako vjerujemo da Bog ima plan i da je On očuvao svoju izabranu naciju do dana današnjeg, vjerujemo da su i Izrael i njegovi saveznici odgovorni pred Bogom za svoja djela. Isto kao što je Izrael odgovoran za sva nedjela prema svojim Arapskim susjedima, tako su i Palestinci odgovorni za svoja nedjela prema Izraelu, i pred Bogom ni jedna strana nije favorizovana niti će imati opravdanje za vraćanje zla za zlo.

Ipak smatramo da Izrael kao izabrani Božiji narod nosi veću krivicu jer mu je više dano – otkrivenja Božija i Zakon, po kojem, ne samo da nisu smjeli nanositi nepravdu nikome, već su trebali stati u zaštitu siromaha, potlačenog, stranca i došljaka – Ako je u tebi došljak u zemlji vašoj, ne čini mu krivo. Ko je došljak među vama, neka vam bude kao onaj koji se rodio među vama, i ljubi ga kao sebe samoga; jer ste i vi bili došljaci u zemlji Misirskoj. Ja sam Gospod Bog vaš (3.Mojsijeva 19:33,34).

Riječi upućene Avramu da ‘’će sam biti blagoslov i da će kroz njega svi narodi na zemlji biti blagosloveni’’, očigledno je da se danas ne ostvaruju pred nama, bar ne što se tiče Avramovog fizičkog potomstva kroz sina Isaka, tvorevine zvane država Izrael.
Danas je to Avramovo sjeme sve samo ne blagoslov drugima, i nepokajan od svojih ovakvih djela i nevjere, može stići samo do svoje najveće muke koja ga čeka – ‘’Jakovljeve nevolje’’, a nikako do obećane obnove.
’Oslanjate se na mač svoj, činite gadosti…, i hoćete da naslijedite zemlju? (Jezekilj 33:26).

Neki od najglasnijih kritičara Izrailja su bili njegovi proroci.
Jovan Krstitelj je upozoravao Jevrejske vođe njegovog doba da im neće pomoći to što govore da su djeca Avramova, ako se ne pokaju.
Izrailjev Mesija je, plačući za Jerusalimom, objavio svom narodu da neće doživjeti Božije blagoslove ako se ne pokaje i okrene svome Bogu.
Dakle, naš stav je da svi treba da tražimo pravdu i za Izrael i za Palestince, a ne da opravdavamo bilo čiju nepravdu i nedjela.

Ne treba da mislimo da bi svojom pristrasnom podrškom Izraelu sebi donijeli Božiji blagoslov ili doprinijeli ispunjenju kakvih proročanstava, bržem dolasku Gospodnjem, završetku doba Crkve, hiljadugodišnjem carstvu…
Zapravo, hrišćani koji bezuslovno podržavaju i brane ovakvu Jevrejsku državu, zasnovanu na odbacivanju Isusa Hrista, u stvari samo pothranjuju i ubrzavaju uspon i dolazak anti-hrišćanskih snaga širom svijeta.

Christian Zionism

BUDUĆNOST

I izliću na dom Davidov i na stanovnike Jerusalimske duh milosti i molitava, i pogledaće na mene kojega probodoše; i plakaće za njim kao za jedincem, i tužiće za njim kao za prvencem. – Zaharija 12: 10

– sadašnji Izrael, iako nije po Božijoj volji, postoji uz Njegovo dopuštenje. Sadašnji postepeni povratak iz rasijanja, međutim, nije ispunjenje obećanja jer se radi ljudskim i nasilnim sredstvima. 
– Sve narode na zemlji očekuju velike nevolje, a Izrael je pred svojom najvećom nesrećom ikada (”muke Jakovljeve”), i vjerovatno novim rasijanjem (Matej 24:15-22, Jeremija 30:7).
– Izrael će biti sačuvan i pročišćen kroz ovu nevolju i priznaće Isusa Hrista kao svog Mesiju (Zaharija 12:10, 13:1-8, Rimljanima 11:25-32).
– Izrael će biti vraćen iz svakog rasijanja i svakog naroda, i to će biti ispunjenje obećanja (Jeremija 23:7-8, Jezekilj 36:24-32). 
– Poslije svega ovoga, Isus Hrist će vladati na Zemlji 1000 godina (Djela 3:19-26, Otkrivenje 20:1-6, Zaharija 14:9-21).

Eno, ide s oblacima, i ugledaće ga svako oko, i koji ga probodoše; Iizaplakaće za Njim sva koljena zemaljska. Da, zaista. – Otkrivenje 1:7

POMIRENJE I BLAGOSLOV ZA SVE

Zaharija 8:23.- Ovako veli Gospod nad vojskama: U to će vrijeme deset ljudi od svih jezika narodnih uhvatiti jednog Judejca za skut govoreći: Idemo s vama, jer čujemo da je Bog s vama.
Do tada, svrstajmo se na obe strane, znajući da je Hristos umro i za jedne i za druge, i molimo se da upoznaju svog Spasitelja, i tako se pomire sa Bogom, i jedni s drugima već sada.

 

 

 

 

 

 

 

 

Pogledajte:

Izraelski protesti protiv okupacije Gaze (video)

Rabin: Cionisti su oteli  jevrejsku religiju (intervju na turskoj TV)

Protesti Rabina protiv Izraelske države i Cionizma u Nju Jorku (izvještaj RT televizije)

Evangelicals for Palestine  (CNN video)

Christian Zionism  (WHTT video)

The Roots of Christian Zionism  (WHTT video)

Why shouldn’t Evangelicals offer unconditional support to Israel or Palestine?  (RBC Ministries)

Onaj drugi Izrael  (video, eng.)

———————————————————————————————————-

HOLOCAUST/ZIONISM

Dr. Kevin Barret: Holocaust History Denial: A Clear and Present Danger

Dr. Kevin Barret: Top Ten Reasons Why Israel Actually IS a Legitimate State

Alan Hart: Judaism and Zionism: A Divorce In the Making…?

Jonas E. Alexis: Hitler’s Jewish Soldiers (Part I)

Jonas E. Alexis: Hitler and Germany’s Sexual Question (Part II)

Jonas E. Alexis: Historical Causes of Nazi Germany and Implications in Ukraine (Part III)

Jonas E. Alexis: Final Solution? Or Inner-Historian incest? (Part IV)

Jonas E. Alexis: Challenging the “Holocaust Uniqueness” Doctrine (Part V)

Jonas E. Alexis: Bad to the Bone: A Brief History of Ethnic Cleansing in Palestine

Jonas E. Alexis: A Brief History of Terrorism in Palestine

Jonas E. Alexis: Of Dracula and Zionism

——————————————————————–

LINKS

True Torah Jews

Jews United Against Zionism

______________________________________________________________

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s