Mi vjerujemo


dove on jesus

Sadržaj:

Vjeroispovijedanje
Hrišćanstvo
Crkva

~~~~~

VJEROISPOVIJEDANJE

  1. BIBLIJA. Sveto pismo (Bibliju) su pisali ljudi koji su bili ispunjeni i vođeni Duhom Božijim te ono predstavlja nepogrešivu Božiju Riječ i, zato, jedini duhovni autoritet za čovjeka u pisanoj formi u svim pitanjima života i vjere.
  2. BOG. Postoji samo jedan živi i istiniti Bog. On je inteligentno, duhovno i osobno Biće. Bog se najpotpunije objavio ljudima na dva načina: u ličnosti Isusa Hrista i putem Svetog pisma. U Svetom pismu nam se otkriva kao Stvoritelj, Otkupitelj, Održitelj i Vladar svega vidljivog i nevidljivog. Od vječnosti je postojao kao Trojedini Bog, jedan Bog u tri lica ili osobe i objavio nam se kao Bog Otac, Sin i Sveti Duh, kao Sveta Trojica. Bog je svet i savršen u svakom pogledu.
  3. BOG OTAC. Bog kao Otac nadgleda, održava i vlada nad svojim Univerzumom, svojim stvorenjima i tokom ljudske istorije prema svom naumu i u svojoj božanskoj milosti.
  4. BOG SIN. Hristos je vječni Božiji Sin. U svom utjelovljenju kao Isus Hristos začet je Svetim Duhom i rođen od djevice Marije, i bio je potpuno Bog i potpuno čovjek – Bogočovjek. Živio je bezgrešnim životom i umro mučeničkom smrću, raspinjanjem na krst, kao žrtva za naše grijehe i time od ljudi otklonio Božiji gnjev i otvorio vrata otkupljenju od grijeha i pomirenju s Bogom. Treći dan je vaskrsao, a potom se uznio na nebo, gdje je zauzeo položaj s desne strane Bogu Ocu i gdje posreduje za nas. On će ponovo, u slavi i sili, doći na zemlju po svoju Crkvu a potom i da uspostavi svoje Carstvo.
  5. BOG SVETI DUH. Sveti Duh je treća božanska osoba, jednaka u sili, svetosti i mudrosti Bogu Ocu i Sinu. Od kako se Sin Božiji uznio na nebo Ocu, sada je Duh Sveti prisutan na Zemlji. On je Branitelj i Pomoćnik onih koji vjeruju u Isusa Hrista kao svog Spasitelja; On ih obnavlja i čisti, pomaže da žive svetim životom za Boga, boravi u njima i čuva ih u spasenju.
    Nevjernike uvjerava u grijeh, nepravdu i Božiji sud, i čini da postanu svjesni da im treba Isus Hristos. Sveti Duh prosvjetljava i tako osposobljava čovjeka da razumije Božiju istinu kako je otkrivena u Svetom pismu.
  6. ČOVJEK. Bog je stvorio svijet a jedino je čovjeka, kao krunu svog stvaranja, stvorio po svom obličju. Bog je stvorio ljude zbog Svog zadovoljstva koje On ima kada je u zajedništvu ispunjenom ljubavlju sa nama ljudima. Čovjek je stvoren kao svet ali i sa slobodnom voljom, te se tako pobunio protiv Boga i raskinuo zajednicu s njim. Tim prestupom prvog čovjeka, svi ljudi postali su grešnici i skloni grijehu. Kao takvi, ne mogu da spasu sami sebe i osuđeni su na odvojenje od Boga i u vječnosti – na drugu smrt. Međutim, Bog im je svojom milošću obezbijedio izbavljenje od grijeha i vječne smrti, time što je poslao svog Sina, Isusa Hrista, kao posrednika između sebe i ljudi. Hristos je svojom žrtvom ostvario potpuno djelo spasenja za svakog čovjeka koji vjerom i pokajanjem to djelo prihvati.
  7. SPASENJE. Spasenje se nudi zabadava svakome ko prihvata Isusa Hrista za svog Gospoda i Spasitelja. Kada se osoba pokaje za svoje grijehe i prihvati – uzvjeruje u Isusa Hrista kao svog ličnog Iskupitelja, Spasitelja i Gospoda, uzdajući se u Njega za spasenje, ta osoba je odmah duhovno nanovo rođena i zapečaćena Svetim Duhom, svi grijesi bivaju oprošteni, te postaje dijete Božije.
  8. ŽIVOT I SIGURNOST VJERNIKA. Čovjek postaje pravedan pred Bogom samo vjerom u Hrista, a dokaz njegovog opravdanja pred Bogom i duhovnog rođenja jeste novi život i dobra djela kroz koja se proslavlja Bog. Svoju odluku za Hrista i duhovni preporod čovjek potvrđuje krštenjem u ime Oca, Sina i Svetog Duha u vodi, uranjanjem.
    Svi istinski preporođeni vjernici istrajavaju do kraja. Oni koje je Bog prihvatio u Hristu i posvetio svojim Duhom nikad ne će otpasti od milosti niti mogu izgubiti Božiji dar vječnog života.
  9. CRKVA. Svi vjerni svih vremena, bez obzira na naciju ili denominaciju (crkvu), čija su imena upisana u Jagnjetovoj Knjizi života, čine Njegovo Tijelo, jednu jedinstvenu i vaseljensku Crkvu Hristovu. Novozavjetna crkva je nezavisna mjesna zajednica krštenih vjernika.
  10. DRUGI DOLAZAK. Crkva Isusa Hrista očekuje Hristov drugi dolazak. On će doći osobno, vidljivo, ovoga puta u svojoj slavi i kao Car.
    Svi koji su u grobovima čuće glas sina Božijeg i oživjeće. Svi mrtvi će vaskrsnuti.
    Bog je odredio dan kada će suditi cijelom svijetu preko Isusa Hrista. Ljudi iz svih vjekova i generacija biće prisutni na tom sudu. Svi ljudi koji su nepomireni sa Bogom završili svoj život na zemlji biće osuđeni, a pravednici će otići u život vječni.
    Ova današnja zemlja (kosmos) će biti vatrom uništena a Bog će za svoj iskupljeni narod stvoriti novo nebo i novu zemlju.

matthew4_19-20txt

[Sadržaj ↑]
——————————————————————

HRIŠĆANSTVO
christianity

Hrišćanstvo je jedinstveno u odnosu na druge vjere, zato što je Hrišćanstvo više stvar odnosa nego religijskih običaja. Umjesto da se čvrsto drži liste “uradi i nemoj,” cilj Hrišćana je da njeguju blizak odnos sa Bogom Ocem. Ovaj odnos je omogućen zbog onog što je Isus Hrist uradio, i zbog službe Svetog Duha u životu Hrišćana.
I dok mnoge religije zahtijevaju da osoba radi određene stvari ili da ih ne radi, u Hrišćanstvu se radi o odnosu sa Bogom. To je istinsko biblijsko Hrišćanstvo.

 

ŠTA ZNAČI BITI PRAVI HRIŠĆANIN?

Biti pravi Hrišćanin nije samo vjerovati u nešto – nego biti pravi Hrišćanin znači biti nanovo rođen od Boga.
Hrišćanin je čovjek koji vjeruje Bogu i od Boga je primio novo rođenje.
Taj čovjek:

  • Zna da je grješan
  • Zna da je Isus Hristos umro na krstu kao zamjena za njega
  • Zna da je Isus Hristos vaskrsnuo za njegovo opravdanje

Vebsterov rečnik definiše Hrišćanina kao “osobu koja ispovijeda vjeru u Isusa kao Hrista (Mesiju) ili u religiju koja se zasniva na Isusovom učenju.” Iako je ovo dobar početak za razumijevanje toga šta je Hrišćanin, kao i mnoge druge svjetovne definicije, i ova je nedovoljna da komunicira Biblijsku suštinu pojma Hrišćanin.

Riječ Hrišćanin je korišćena tri puta u Novom Zavjetu (Djela 11:26; Djela 26:28; 1 Petrova 4:16). Sljedbenici Isusa Hrista su prvi put nazvani “Hrišćanima” u Antiohiji (Dela 11:26) zbog toga što su njihovo ponašanje, aktivnosti i govor nalikovali na Hrista. Originalno je korišćen od strane nespasenih ljudi iz Antiohije kao neka vrsta prezrivog nadimka kojim su ismijevali Hrišćane. Bukvalno ta riječ znači, “pripadanje Hristovoj strani” ili “pristalica ili sljedbenik Hristov,” što je jako slično Vebsterovoj definiciji.

Nažalost, tokom vremena, riječ “Hrišćanin” je izgubila svoje pravo značenje i često se koristi za nekog ko je religiozan ili ima visoke moralne vrijednosti, umjesto za istinski nanovo rođene sljedbenike Isusa Hrista. Mnogi ljudi koji ne vjeruju u Isusa Hrista smatraju sebe Hrišćanima samo zato što idu u crkvu ili pripadaju “Hrišćanskoj” naciji. Ali odlazak u crkvu, služenje drugima, ili da si dobra osoba te ne čini Hrišćaninom. Kao što je jedan jevanđelista jednom rekao, “Odlazak u crkvu od nekog neće napraviti Hrišćanina ništa prije nego, što će odlazak u garažu od nekog napraviti automobil.” Da si pripadnik neke crkve, da redovno odlaziš na službe, i daješ za rad u crkvi, te neće napraviti Hrišćaninom.

Biblija nas uči da nas Bog ne prihvata po dobrim djelima. Tit 3:5 nam kaže “spasao nas je ne na osnovu djela koja smo mi učinili u pravednosti, nego po svojoj milosti – banjom koja preporađa i obnavlja Duhom Svetim”. Tako da, Hrišćanin je neko ko je nanovo rođen od Boga (Jovan 3:3; Jovan 3:7; 1 Petrova 3:23) i ko vjeruje u Isusa Hrista. Efesci 2:8 nam kažu, “Jer ste posredstvom vjere blagodaću spaseni, i to nije od vas, – Božiji je dar; ne od djela da se niko ne pohvali.” Istinski Hrišćanin je neko ko se pokajao od svojih grijeha i ko vjeruje u Isusa Hrista samog. Njihova vjera nije u tome da slijede neku religiju ili grupu moralnih principa, ili listu zabranjenih i dozvoljenih stvari.

Istinski Hrišćanin je onaj ko je povjerovao u ličnost Isusa Hrista i činjenicu da je On umro na krstu da bi platio za naše grijehe i ustao ponovo trećeg dana, da izvojuje pobjedu nad smrću i da da vječni život svima koji vjeruju u Njega. Jovan 1:12 nam kaže: “A svima koji ga primiše, dade moć da postanu djeca Božija, – onima što vjeruju u Njegovo ime.” Istinski Hrišćanin je u stvari dijete Božije, dio Božije istinske porodice i onaj kome je dat novi život u Hristu. Istinski Hrišćanin se poznaje po ljubavi za druge i po poslušnosti Božijoj riječi (1 Jovanova 2:4; 1 Jovanova 2:10).

Pojednostavljeno, Hrišćanin je grješnik, spašen od vječne kazne kroz vjeru u Isusa Hrista, koji je svoj život žrtvovao na krstu za njega. Sa Isusom koji je njegov/njen lični Spasitelj, osoba ulazi u nov i živ odnos sa Bogom, postaje član Njegove Crkve i živi da ga poštuje u svakom aspektu svog života.

[]
………………………………………………………………………………………………………………………………..

KRATKA ISTORIJA HRIŠĆANSTVA

Istorija hrišćanstva je u stvari istorija Zapadne civilizacije. Hrišćanstvo je imalo prožimajući uticaj na društvo u celini – na umetnost, jezik, politiku, pravo, porodični život, formiranje kalendara, muziku i sam način na koji razmišljamo bio je obojen hrišćanskim uticajem gotovo dva milenijuma. Zato je veoma bitno poznavati priču o crkvi.

Početak crkve

Crkva je započela 50 dana posle Isusovog vaskrsenja 35. g. n.e.). Isus je obećao da će izgraditi svoju crkvu (Matej 16:18), i na dan dolaska Svetog Duha, na dan Pedestinice (Dela 2:1-4), crkva—ekklesia (pozvani)— zvanično je započela. Tri hiljade ljudi je prihvatilo Petrovu propoved toga dana i izabralo da sledi Hrista.

Prvi vernici hrišćani su bili obraćenici od Jevreja ili proseliti Judeji, a crkva je bila smeštena u Jerusalimu. Zbog toga su ljudi spolja crkvu prvenstveno videli kao jevrejsku sektu, nalik na fariseje, sadukeje, ili Esene. Međutim, ono što su apostoli propovedali mnogo se razlikovalo od onog što su druge grupe učile. Isus je bio jevrejski Mesija (naimenovani kralj) koji je došao da ispuni Zakon (Matej 5:17) i uspostavi novi zavet zasnovan na njegovoj smrti (Marko 14:24). Ova poruka, sa optužbom da su ubili svog Mesiju, razbesnela je mnoge jevrejske vođe, i neki su, kao Savle od Tarza, krenuli u akciju da zgaze „Put“ (Dela 9:1-2).

Prilično je ispravno reći da hrišćanstvo ima svoje korene u judaizmu. Stari zavet je postavio temelje za Novi, i nije potpuno nemoguće do kraja razumeti hrišćanstvo bez poznavanja Starog zaveta (pogledaj jevanđelje po Mateju i poslanicu Jevrejima). Stari zavet objašnjava da je potreban Mesija, sadrži istoriju mesijanskog naroda i predviđa Mesijin dolazak. Novi zavet u potpunosti govori o dolasku Mesije i njegovom spasonosnom delu kojim nas je spasao od greha. Isus je tokom života ispunio preko 300 specifičnih proročanstava, dokazujući da je On taj na koga su čekali u Starom zavetu.

Rast rane crkve

Ne tako dugo posle Pedesetnice vrata crkve bila su otvorena za nejevreje. Evangelizator Filip je propovedao Samarjanima (Dela 8:5), i mnogi od njih su poverovali u Hrista. Apostol Petar je propovedao domu neobraćenih kod Kornelija (Dela 10), i oni su takođe primili Svetog Duha. Apostol Pavle (ranije progonitelj crkve) širio je jevanđelje na ceo grčko-rimski svet, dosežući do samog Rima (Dela 28:16) i moguće sve do Španije.

Do 70.g. n.e., godine u kojoj je razoren Jerusalim, najveći većina novozavetnih knjiga bile su napisane i cirkulisale su po crkvama. Narednih 240 godina Rim je proganjao hrišćane, ponekad nasumično, a nekad po ukazu vlasti.

U drugom i trećem veku crkveno vođstvo je postajalo sve više hijerarhijsko kako su se brojke uvećavale. Nekoliko jeresi je bilo razobličeno i pobijeno tokom ovog vremena, i ustanovljen je novozavetni kanon. Progon je i dalje rastao.

Uspon rimske crkve

312.g. rimski car Konstantin tvrdio je da je doživeo preobraćenje. Oko 70 godina kasnije, tokom vladavine Teodosija, hrišćanstvo je postalo zvalična religija rimskog Carstva. Prezviterima su data počasna mesta u vladi i do 400.godine reči „rimski“ i „hrišćanski“ postale su gotovo sinonimi.

Posle Konstantina hrišćani više nisu bili progonjeni. Vremenom su pagani bili proganjani ako se ne „obrate“ u hrišćanstvo. Takva nasilna obraćenja navela su mnoge da postanu deo crkve a da nisu doživeli promenu u srcu. Pagani su sa sobom doneli i svoje idole i praksu na koju su bili naviknuti, i crkva se promenila. Ikone, složena arhitektura, hodočašća i obožavanje svetaca bili su dodati početnoj jednostavnosti ranocrkvenog slavljenja Boga. U isto vreme neki hrišćani su se povukli iz Rima, i izabirali da žive u izolaciji kao monasi, a dodato je krštavanje dece kao sredstvo za pranje originalnog greha.

Tokom narednih vekova, razni sabori su držani da bi se odredila zvanična doktrina crkve, da bi se cenzurisalo klerikalno zlostavljanje, i da bi se stvorio mir među zaraćenim frakcijama. Kako je slabilo rimsko Carstvo, crkva je postajala snažnija i mnoga neslaganja su nastala između crkava na zapadu i istoku. Zapadna (rimska) crkva, bazirana u Rimu, tvrdila je da poseduje apostolski autoritet nad svim crkvama. Poglavar rimske crkve čak je sebe nazivao „papom“ (ocem). To nije bilo dobro primljeno u istočnoj (grčkoj) crkvi baziranoj u Konstantinopolju. Teološke, političke, proceduralne i lingivističke podele doprinele su da dođe do Velike šizme 1054.g., kada su Rimokatolička („univerzalna“) crkva i istočna Pravoslavna crkva ekskomunicirale jedna drugu i prekinule sve veze.

Srednji vek

Tokom Srednjeg veka u Evropi Rimokatolička crkva je nastavila da ima moć, sa papama koji su preuzimali autoritet na svim nivoima i koji su živeli kao kraljevi. Korupcija i pohlepa u crkvenom vođstvu bili su uobičajeni. Od 1095. do 1204. godine pape su odobrile niz krvavih i skupih krstaških pohoda u naporu da zaustave muslimansko napredovanje i radi oslobođenja Jerusalima.

Reformacija
Tokom godina nekoliko osoba je pokušalo da privuče pažnju na teološko, političko i ljudsko zlostavljanje od strane Rimokatoličke crkve. Svi su bili ućutkani na ovaj ili onaj način. Međutim, 1517. nemački monah po imenu Martin Luter stao je protiv crkve i svi su ga čuli. Sa Luterom je došla i protestantska Reformacija a Srednji vek je tako okončan.

Reformatori, uključujući Lutera, Kalvina i Cvinglija razlikovali su se u mnogim stvarima u teološkom smislu ali su bili dosledni u svom isticanju autoriteta Biblije iznad crkvene tradicije i činjenice da su grešnici spaseni isključivo blagodaću po veri nezavisno od dela (Efescima 2:8-9).

Iako je katolicizam imao svoj povratak u Evropi, i iz toga je proisteklo nekoliko ratova između protestanata i katolika, Reformacija je uspešno lišila moći Rimokatoličku crkvu i pomogla da se otvore vrata za moderno doba.

Doba misije

Od 1790. do 1900. godine crkva je pokazala zainteresovanost za misijski rad bez presedana. Kolonizacija je otvorila oči za potrebu za misionarenjem a industrijalizacija je ljudima obezbedila novac za finansiranje misionara. Misionari su širom sveta propovedali jevanđelje i crkva se raširila svuda.

Moderna crkva

U današnje vreme Rimokatolička i istočna Pravoslavna crkva preduzele su korake da poprave svoje prekinute odnose, što se desilo i između katolika i luterana. Evanđeoska crkva je vrlo nezavisna i jako ukorenjena u Reformisanoj teologiji. Crkva je takođe videla i uspon pentakostalizma i harizmatskog pokreta, ekumenizma i raznih kultova.

Šta učimo iz svoje istorije
Ako ništa drugo ne naučimo iz istorije, trebalo bi da prepoznamo značaj prepuštanja da Hrist bogato prebiva u nama (Kološanima 3:16). Svako od nas je odgovoran da poznaje ono što Pismo govori i da živi po tome. Kada crkva zaboravi šta Biblija poučava i ignoriše ono što je Isus učio, caruje haos.

Danas postoji mnogo crkava ali samo jedno jevanđelje. To je vera „koja je jednom zauvek predana svetima” (Judina 3). Treba da budemo pažljivi da očuvamo veru i prenesemo je bez izmene i Gospod će nastaviti da ispunjava svoje obećanje da će izgraditi Svoju crkvu.

[Sadržaj ↑]
—————————————————————————————————————-

CRKVA
Da_Vinci-Last_suppe_Wallpaper_lxett

 

 

 

 

 

VASELJENSKA CRKVA

Svi vjernici zajedno sačinjavaju vaseljensku crkvu.

MJESNE CRKVE

Vjernici jednog mjesta koji su se organizovali i zajedno sačinili zavjet sa Bogom čine mjesnu crkvu.
Svaki vjernik treba da se pridruži mjesnoj crkvi.
Istinske mjesne crkve se prepoznaju po sljedećem:

  • Sveto pismo im je krajnji autoritet
  • Nanovo rođeni vjernici sačinjavaju članstvo crkve
  • Vjeruju i praktikuju sve što im je Bog rekao u Svetom pismu
  • Bogosluženja su regulisana po Svetom pismu
  • Božija Riječ se propovijeda na sastancima
  • Vjernici se mole zajedno i pojedinačno
  • Članovi crkve pomažu jedni drugima i imaju pravo zajedništvo
  • Članovi crkve žive za Boga
  • Članovi crkve govore drugima o Bogu
  • Članovi crkve daju materijalno za potrebe crkve
  • Članovi crkve pomažu i služe u crkvi

Šta je to crkva?

Mnogi ljudi danas smatraju da je crkva građevina. Ovo nije biblijsko razumijevanje crkve. Riječ crkva dolazi od grčke riječi “Ecclesia” koja se definiše kao “zajednica,” ili “oni koji su pozvani”. Korijen riječi “crkva” ne označava građevinu već ljude. Ironija je u tome da ako danas pitaš ljude u koju crkvu idu, oni će ti reći Pravoslavnu, Katoličku, Baptističku, Metodističku ili neku drugu denominaciju. U mnogo slučajeva pod tim oni podrazumijevaju zgradu ili denominaciju. Pročitaj Rimljanima 16,5: “…isto pozdravite crkvu koja je u njihovom domu…”. Pavle misli na crkvu koja je u njihovoj kući, ne na crkvu kao građevinu, več na tijelo vjerujućih.

Crkva je tijelo Hristovo. Efescima 1:22-23 kaže, “I sve je pokorio pod Njegove noge, a Njega je dao Crkvi za glavu više svega; ona je Njegovo tijelo, punoća onog koji sve ispunjava u svemu”. Tijelo Hristovo je sastavljeno od svih vjerujućih od dana Pentekosta (Pedesetnice) do dana Vaznesenja. Tijelo Hristovo obuhvata dva aspekta:

(1) univerzalna crkva je crkva koju čine svi koji imaju ličan odnos sa Isusom Hristom. Prva Korinćanima 12:13,14 kaže, “Jer smo svi mi jednim Duhom kršteni za jedno tijelo, bili Judeji ili Grci, bili robovi ili slobodni. I svi smo jednim Duhom napojeni. Pa ni tijelo nije jedan ud, nego mnogi.” Vidimo da svi oni koji vjeruju su dio tijela Hristovog. Istinska crkva Božija nije neka posebna zgrada ili denominacija. Univerzalna crkva Božija su svi oni koji su primili spasenje kroz vjeru u Isusa Hrista.

(2) lokalna crkva je opisana u Galatima 1:1-2, “Pavle, apostol…i sva braća koja su sa mnom, crkvama u Galatiji.” Ovde vidmo da je u provinciji Galatiji bilo mnogo crkvi – ono što mi zovemo lokalna crkva. Baptistička crkva, Luteranska crkva, Katolička crkva, itd. nije Crkva, kao univerzalna crkva – već lokalna crkva. Univerzalna crkva se sastoji od onih koji su povjerovali u Hrista za spasenje. Članovi univerzalne crkve treba da traže zajedništvo i pouku u lokalnoj crkvi.

Da, zaključimo, crkva nije građevina ili denominacija. Prema Bibliji, crkva je tijelo Hristovo – svi oni koji su povjerovali u Isusa Hrista za spasenje (Jovan 3:16; Prva Korinćanima 12:13). Postoje članovi univerzalne crkve (tijela Hristovog) u lokalnim crkvama.

Šta je svrha crkve?

Djela 2:42 se mogu smatrati kao izraz svrsishodnosti crkve: “Bili su istrajni u apostolskoj nauci i zajednici i lomljenju hljeba i u molitvama.” Tako da, prema Pismu, svrha / aktivnost crkve bi trebalo da bude: (1) naučavanje biblijske doktrine, (2) da obezbijedi mjesto za zajedništvo vjernika, (3) da praktikuje Gospodnju Večeru, i (4) da se moli.

Crkva treba da podučava biblijsku doktrinu tako da možemo da budemo utemeljeni u našoj vjeri. Efescima 4:14 nam kaže: “Da ne budemo više nejaki koje ljulja i nosi svaki vjetar nauke koja ljudskom prijevarom i lukavstvom dovodi do zabludnog lukavstva.” Crkva treba da bude mjesto zajednišva, gdje hrišćani mogu da se posvete jedni drugima i da poštuju jedni druge (Rimljanima 12:10), da podučavaju jedni druge (Rimljanima 15:14), da budu ljubazni i saosećajni jedni prema drugima (Efescima 4:32), da ohrabruju jedni druge (Prva Solunjanima 5:11), i što je najvažnije da vole jedni druge (Prva Jovanova 3:11).

Crkva treba da je mjesto gdje će se služiti Gospodnja večera, u spomen na Hristovu smrt i prolivenu krv za nas (Prva Korinćanima 11:23-26). Koncept “lomljenja hljeba” (Djela 2:42) takođe u sebi sadrži ideju imanja zajeničkog obroka. Ovo je još jedan način na koji crkva potpomaže zajedništvo. Krajnja svrha crkve prema Djelima 2:42, je molitva. Crkva treba da je mjesto gde se potpomaže molitva, uči o molitvi i praktikuje molitva. Filipljanima 4:6-7 nas ohrabruje: “Ne brinite se ni za što, nego u svemu molitvom i moljenjem sa zahvaljivanjem neka se vaše molbe Bogu očituju. I mir Božiji, koji prevazilazi svaki um, sačuvaće vaša srca i vaše misli u Hristu Isusu.”

Jedno drugo “poslanje” koje je dato crkvi je da objavljuje jevanđelje spasenja kroz Isusa Hrista (Matej 28:18-20; Djela 1:8). Crkva je pozvana da bude vjerna i da objavljuje Jevanđelje kroz riječi i djela. Crkva treba da je “svetionik” u društvu – da upućuje ljude ka našem Gospodu i Spasitelju Isusu Hristu. Crkva treba da širi Evanđelje i da priprema njene članove da objavljuju Evanđelje (Prva Petrova 3:15).

Jedan od poslednjih ciljeva crkve je dat u Jakovu 1:27: “Ovo je čista i neokaljana pobožnost pred Bogom i Ocem: obilaziti siromašne i udovice u njihovim nevoljama i sebe držati neopoganjena od svijeta.” Crkva treba da se brine da posluži onima koji su u potrebi. Ovo podrazumeva ne samo širenje Jevanđelja već i brigu o fizičkim potrebama (hrana, odjeća, krov nad glavom) kao neophodne i prilične. Crkva treba takođe da obuči vjernike u Hristu kako da se izbore sa grijehom i kako da ostanu neuprljani od svijeta. Ovo se postiže kroz gore pomenute principe – biblijsko podučavanje i hrišćansko zajedništvo.

Tako da, sa svim ovim što je rečeno, šta je svrha crkve? Dobra je ilustracija u Prvoj Korinćanima 12:12-27. Crkva je Božije “tijelo” – mi smo ruke, usta i stopala u ovom svijetu. Mi treba da činimo stvari koje bi Isus Hrist činio da je prisutan fizički ovdje na zemlji. Crkva treba da je “hrišćanska” – “Hristolika” i da slijedi Hrista.

top5 Idi na vrh stranice
______________________________________________________________

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s